Bosanska kuhinja

Stara izreka kaže da neki ljudi jedu da bi mogli piti, drugi jedu da bi mogli živjeti i raditi, dok Bosanci i Hercegovci rade i žive da bi jeli. U Bosni i Hercegovini se posvećuje mnogo pažnje hrani, njezinom pripremanju i konzumaciji.

Gastronomija u Bosni i Hercegovini razvila se pod brojnim uticajima sa Istoka i Zapada. Mnoga jela nastala su pod uticajem srednjoevropske, mediteranske, orijentalne, mađarske i istočne kuhinje, a vremenom se razvila i specifična kultura posluživanja hrane.

Sinergija različitih kultura i tradicija na tlu Bosne i Hercegovine ostavila je trag na lokalnoj gastronomiji. Uticaji i tehnike pripremanja obroka koji su došli izvana, vremenom su uklopljeni u domaću tradiciju i nastao je vrlo zanimljiv spoj. Mnogi stručnjaci bosanskohercegovačku kuhinju dijele u čak pet gastronomskih regija, ovisno o dominantnim uticajima u svakom od tih područja.

Osnovna karakteristika bosanske kuhinje je lagani način pripremanja jela, bez mnogo žurbe, ali sa mnogo strpljenja, pažnje i ljubavi. „Slow food“ danas je jedan od glavnih trendova u svjetskoj gastronomiji. U Bosni i Hercegovini hrana se već stoljećima priprema upravo na taj, spori način.

U bosanskoj kuhinji većina jela se kuha u vlastitom soku. Ono što jelima daje karakterističan i odličan ukus je fino usklaÄ‘eni odnos izmeÄ‘u povrća, mesa i začina.  Princip i filozofija pripremanja hrane bliska je francuskoj tradiciji. Razlika je u tome što u bosanskoj kuhinji u pravilu nema posebnih umaka, već se oni stvaraju u samom jelu . Ovakva gastronomska filozofija diktirala je izbor začina koji u bosanskoj kuhinji zauzimaju značajno mjesto.

Jela bosanske kuhinje u pravilu su potpuno naturalna, sa dosta povrća, voća, mlijeka i mliječnih proizvoda. Jedno od poznatih jela je bosanski lonac, koji se originalno priprema u zemljanoj posudi u koju se u slojevima slažu juneće i janjeće meso, krompir, luk, paradajz, kupus, korjenasto povrće. Posuda se prekriva pergament papirom koji se učvrsti špagom ili koncem, a zatim se kuha na sasvim laganoj vatri tri do četiri sata.

Iako je tradicionalna bosanska kuhinja karakteristična po sporom načinu pripremanja jela, jako je zanimljivo da, uprkos svemu tome, možda i najpoznatije jelo u Bosni dolazi – sa roštilja. Riječ je o ćevapima, deliciji sačinjenoj od više vrsta mljevenog mesa, najčešÄ‡e posluženim s lukom i uz posebnu vrstu hljeba – somun. Naziv dolazi od turskog „kebaba“ i danas ćevapa ima u gotovo svim balkanskim državama, ali najpoznatiji su upravo iz Bosne i Hercegovine. Recepti su različiti i često se čuvaju kao najstroža tajna.

Različite kulture koje su dominirale na prostorima današnje Bosne i Hercegovine uticale su na način pripremanja jela, ali i na način njihovog posluživanja koji se gaji i danas u „Inat kući“.